23:1 Job progovori i reиe:

23:2 "Zar mi je i danas tuћaljka buntovna? Teљka mu ruka iz mene vapaj budi:

23:3 o, kada bih znao kako жu ga naжi, do njegova kako doprijeti prijestolja,

23:4 pred njim parnicu bih svoju razloћio, iz mojih bi usta navrli dokazi.

23:5 Rad bih znati љto bi meni odvratio i razumjeti rijeи љto bi je rekao!

23:6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluљa.

23:7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

23:8 Na istok krenem li, naжi ga ne mogu; poрem li na zapad, ne razabirem ga.

23:9 Iљtem na sjeveru, al' ga ne opaћam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.

23:10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kroиim! Neka me kuљa: иist k'o zlato жu iziжi!

23:11 Noga mi se stopa njegovih drћala, putem sam njegovim iљao ne skreжuж';

23:12 sluљao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeиi u grudima svojim.

23:13 Al' htjedne li љtogod, tko жe ga odvratit'? Љto zaћeli duљom, to жe ispuniti.

23:14 Izvrљit жe љto je dosudio meni, kao i sve drugo љto je odluиio!

23:15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i љto viљe mislim, jaиe strah me hvata.

23:16 U komade Bog mi je srce smrvio, uћasom me svega proћeo Svesilni,