4:1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
4:2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.
4:3 U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena.
4:4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
4:5 A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak.
4:6 Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti.
4:7 Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda.
4:8 Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.
4:9 Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Božjemu!
4:10 Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.
4:11 Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.
4:12 Živa je, uistinu, Rijeè Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuðuje nakane i misli srca.
4:13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oèima Onoga komu nam je dati raèun.
4:14 Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - èvrsto se držimo vjere.
4:15 Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
4:16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!