5:1 Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
5:2 On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu.
5:3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5:5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih,
5:6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.
5:7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
5:8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
5:9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja -
5:10 proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu.
5:11 O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
5:12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
5:13 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je.
5:14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.