104:1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, 104:2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, 104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, 104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, 104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:6 pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. 104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. 104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. 104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. 104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. 104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje 104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. 104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. 104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. 104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. 104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. 104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. 104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. 104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. 104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. 104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. 104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
NEXT CHAPTER - CROATIAN BIBLE & INDEX
104:35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
