105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! 105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! 105:3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! 105:3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih! 105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja: 105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez, 105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:15 "Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše, 105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi. 105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi. 105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana. 105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. 105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:28 Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim. 105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima. 105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja. 105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka. 105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
NEXT CHAPTER - CROATIAN BIBLE & INDEX