6:1 Kad su se ljudi poèeli širiti po zemlji i kæeri im se narodile,
6:2 opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
6:3 Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."
6:4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
6:5 Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa.
6:6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je naèinio èovjeka na zemlji.
6:7 Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."
6:8 Ali je Noa našao milost u oèima Jahvinim.
6:9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.
6:10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
6:11 U oèima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.
6:12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na zemlji izopaèilo -
6:13 reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja napunila opaèinom; i, evo, uništit æu ih zajedno sa zemljom.
6:14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.
6:15 A pravit æeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.
6:16 Na korablji naèini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.
6:17 Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.
6:18 A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.
6:19 A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.
6:20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uðe k tebi da preživi.
6:21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima."
6:22 Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.