2:1 Jednoga dana doрu opet sinovi Boћji da stanu pred Jahvu, a meрu njima pristupi i Satan.

2:2 Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziљ?" - "Evo proрoh zemljom i obiрoh je", odgovori on.

2:3 Nato жe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Иovjek je to neporoиan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je joљ postojan u neporoиnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim."

2:4 A Satan odvrati: "Koћa za koћu! Sve љto иovjek ima dat жe za ћivot.

2:5 Ali pruћi ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice жe te prokleti!"

2:6 "Neka ti bude! - reиe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; ћivot mu samo saиuvaj!"

2:7 I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim priљtem od tabana do tjemena.

2:8 Job uze crijep da se struћe njime i sjede u pepeo.

2:9 Tada mu njegova ћena reиe: "Zar si joљ postojan u neporoиnosti? Prokuni Boga i umri!"

2:10 Job joj odgovori: "Brbljaљ kao luрakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagrijeљio svojim usnama.

2:11 U to иuљe tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiљe; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Љuaha, Sofar iz Naama - i odluиiљe da odu zajedno oћaliti ga i utjeљiti.

2:12 A kad su izdaleka upravili oиi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariљe u plaи; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

2:13 Potom sjedoљe kraj njega na zemlju i ostadoљe tako sedam dana i sedam noжi. Nijedan mu ne progovori ni rijeиi, jer vidjeљe da je velika njegova bol.