3:1 Teљko gradu krvniиkom, pun je laћi, prepun grabeћa, s pljaиkanjem on ne prestaje!

3:2 Sluљajte! Pucaju biиem! Sluљajte! Љtropot toиkova! Konji upropanj, kola poskakuju.

3:3 Konjanici u stremenu, maиevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiиe!

3:4 Eto plaжe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjeљte иarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim иaranjima.

3:5 "Evo me! Tebi!" - rijeи je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut жu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat жu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.

3:6 Bacit жu na tebe smeжe, osramotit жu te, izloћiti na stup sramote.

3:7 Svaki koji te vidi, bjeћat жe od tebe. Reжi жe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je moћe poћaliti? Gdje joj naжi tjeљitelje?"

3:8 Jesi li tvrрa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziрe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.

3:9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoжnici.

3:10 A i ona je otiљla u progonstvo, morala je iжi u suћanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskrљжima; za ugledne ljude njezine bacali su ћdrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.

3:11 Tako жeљ i ti biti slomljena, bit жeљ svladana; tako жeљ i ti morati traћiti utoиiљte pred duљmaninom.

3:12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih ћeli jesti.

3:13 Gledaj svoj narod: sve je ћensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje љirom se otvaraju neprijatelju; oganj je saћgao tvoje prijevornice.

3:14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeиi blato, gazi ilovaиu, uzmi kalup za opeku.

3:15 A ipak жe te oganj saћeжi i maи potamaniti. Namnoћi se kao kukci, namnoћi se kao skakavci;

3:16 [16a] umnoћi svoje trgovce da ih bude viљe nego zvijezda na nebu,

3:17 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilaљca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.

3:18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj rasprљio po gorama, nitko ga viљe ne moћe sakupiti.

3:19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeиiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju pljeљжu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeжao na sebi tvoju okrutnost?