144:1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu.
144:2 On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!
144:3 Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ?
144:4 Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.
144:5 Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se!
144:6 Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!
144:7 Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih:
144:8 laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
144:9 Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu.
144:10 Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa
144:11 spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.
144:12 Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;
144:13 da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;
144:14 ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim!
144:15 Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!