2:2 - Što je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu djevojkama.
2:3 - Što je jabuka meðu šumskim stablima, to je dragi moj meðu mladiæima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
2:4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
2:5 Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
2:6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
2:7 - Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
2:8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje brežuljke.
2:9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
2:10 Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doði,
2:11 jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala.
2:12 Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju.
2:13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doði.
2:14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
2:15 Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
2:16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima.
2:17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.