3:1 Po ležaju svome, u noæima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3:2 Ustat æu dakle i optrèati grad, po ulicama i trgovima tražit æu onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3:3 Sretoše me èuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?"
3:4 Tek što poðoh od njih, naðoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neæu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuæu majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.
3:5 Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
3:6 Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?
3:7 Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka izmeðu najkršnijih u Izraelu.
3:8 Svi su vièni maèevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noænih.
3:9 Sebi je prijestolje naèinio kralj Salomon od drveta libanskoga.
3:10 Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kæeri jeruzalemskih.
3:11 Izaðite, kæeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenèala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.