12:1 I sjeжaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doрu zli dani i prispiju godine kad жeљ reжi: "Ne mile mi se."

12:2 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiљe.

12:3 U dan kad zadrhte иuvari kuжe i pognu se junaci, i dosaрuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

12:4 kad se zatvore uliиna vrata, oslabi љum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.

12:5 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaиe viљe, i koprov plot puca, jer иovjek ide u svoj vjeиni dom! A narikaиe veж se kreжu ulicama.

12:6 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrи na izvoru i slomi toиak na bunaru;

12:7 i vrati se prah u zemlju kao љto je iz nje i doљao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

12:8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

12:9 A osim toga љto je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uиio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

12:10 Ujedno se Propovjednik trudio pronaжi prikladne rijeиi i izravno izraziti istinu.

12:11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima sluћi na dobro svojega stada.

12:12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiљe knjiga i da mnogo uиenje umara tijelo.

12:13 Иujmo svemu zavrљnu rijeи: "Boj se Boga, izvrљuj njegove zapovijedi, jer - to je sav иovjek."