16:1 Љaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kжeri sionske.

16:2 Kao razbjegle ptice, kao rasprљeno gnijezdo bit жe kжeri moapske na arnonskim gazovima.

16:3 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noж razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.

16:4 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustoљnikom. Kad se skonиa tlaиitelj, kad nestane pustoљnika, kad ugnjetaи iљиezne iz zemlje,

16:5 uиvrstit жe se prijesto u blagosti i na njemu жe vjerno stolovati, u љatoru Davidovu, sudac koji pravo iљte i pravdu иini.

16:6 Иuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.

16:7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauиu, za kolaиima groћрanim iz Kir Heresa jauиu posve slomljeni.

16:8 Jer uvenuљe nasadi heљbonski, trsje sibmansko, i liљжe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaљe do Jazera, zamicaљe u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora.

16:9 Zato plaиem za trsjem sibmanskim kao љto plaиe Jazer, suzama te ja zalijevam, Heљbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zaиu;

16:10 nestade iz voжnjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kliиe se od radosti; ne mastДi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje.

16:11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe drљжe, a grudi mi za Kir Hereљom.

16:12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzviљicama dolazeжi u svetiљte da se moli: niљta postiжi neжe.

16:13 Ovo je rijeи koju nekoж reиe Jahve protiv Moaba.

16:14 A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamniиke, slava жe Moabova, sa svim velikim mnoљtvom njegovim, potamnjeti, a љto od nje ostane, bit жe maleno, slabo i nemoжno."