10:1 I vidjeh drugoga jednog, snaћnog anрela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;

10:2 u ruci drћi otvorenu knjiћicu. I zakoraиi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riиe.

10:3 I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

10:4 A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaиujem glas s neba: "Zapeиati to љto prozbori sedam gromova! Toga ne piљi!"

10:5 I onaj anрeo љto ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiћe k nebu desnicu

10:6 i zakle se Ћivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve љto je na njemu, zemlju i sve љto je na njoj, more i sve љto je u njemu: "Neжe viљe biti vremena!

10:7 Nego - u dane kad se oglasi sedmi anрeo, иim zatrubi, dovrљit жe se otajstvo Boћje kao љto on to navijesti slugama svojim prorocima."

10:8 I glas љto ga zaиuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anрela љto stoji na moru i na zemlji!"

10:9 Pristupim k anрelu i zamolim ga da mi dade knjiћicu. A on жe mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorиit жe ti utrobu, ali жe ti u ustima biti slatka kao med."

10:10 Uzeh knjiћicu iz ruke anрelove i progutah je. I bijaљe mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorиi mi utrobu.