6:1 Jao bezbriћnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraжa dom Izraelov.

6:2 Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siрite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruиje veжe od vaљega?

6:3 Mislite: daleko je kobni dan, a primiиete vlast nasilja.

6:4 Leћeжi na bjelokosnim posteljama, na poиivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje;

6:5 deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David,

6:6 piju vino iz vrиeva i maћu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare.

6:7 Stog жe prvi sad biti prognani; umuknut жe veselje raskoљnika.

6:8 Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeи je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnuљam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat жu grad i sve u njemu."

6:9 Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuжi, umrijet жe.

6:10 Roрak жe i spaljivaи prionuti da iznesu kosti iz kuжe; ako bi tko upitao onog u kutu kuжe: "Je li joљ tko ostao s tobom?" on жe odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."

6:11 Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuжa ruљi u komade, mala se kuжa ori u komadiжe.

6:12 Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?

6:13 Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?"