1:1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

1:2 Ispraznost nad ispraznoљжu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznoљжu, sve je ispraznost!

1:3 Kakva je korist иovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?

1:4 Jedan naraљtaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.

1:5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.

1:6 Vjetar puљe na jug i okreжe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraжa se u novom vrtlogu.

1:7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraжaju da ponovo poиnu svoj tok.

1:8 Sve je muиno. Nitko ne moћe reжi da se oиi nisu do sita nagledale i uљi dovoljno nasluљale.

1:9 Љto je bilo, opet жe biti, i љto se иinilo, opet жe se иiniti, i nema niљta novo pod suncem.

1:10 Ima li iљta o иemu bi se moglo reжi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veж davno prije nas postojalo.

1:11 Samo, od proљlosti ne ostade ni spomena, kao љto ni u buduжnosti neжe biti sjeжanja na ono љto жe poslije doжi.

1:12 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

1:13 I trudih se da mudroљжu istraћim i dokuиim sve љto biva pod nebom; o, kako muиnu zadaжu zadade Bog sinovima ljudskim.

1:14 Vidjeh sve љto se иini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!

1:15 Љto je krivo, ne moћe se ispraviti; иega nema, izbrojiti se ne moћe.

1:16 Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veжu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."

1:17 Mudrost pomnjivo prouиih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.