2:1 Tako bude dovrљeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2:2 I sedmoga dana Bog dovrљi svoje djelo koje uиini. I poиinu u sedmi dan od svega djela koje uиini.

2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poиinu od svega djela svoga koje uиini.

2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

2:5 joљ nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, joљ ne bijaљe niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, joљ ne pusti daћda na zemlju i nije bilo иovjeka da zemlju obraрuje.

2:6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrљinu zemaljsku.

2:7 Jahve, Bog, napravi иovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ћivota. Tako postane иovjek ћiva duљa.

2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti иovjeka koga je napravio.

2:9 Tada Jahve, Bog, uиini te iz zemlje nikoљe svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ћivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u иetiri kraka.

2:11 Prvom je ime Piљon, a optjeиe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeиe svu zemlju Kuљ.

2:14 Treжa je rijeka Tigris, a teиe na istok od Aљura; иetvrta je Eufrat.

2:15 Jahve, Bog, uzme иovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraрuje i иuva.

2:16 Jahve, Bog, zapovjedi иovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiљ, zacijelo жeљ umrijeti!"

2:18 I reиe Jahve, Bog: "Nije dobro da иovjek bude sam: naиinit жu mu pomoж kao љto je on."

2:19 Tada Jahve, Bog, naиini od zemlje sve ћivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih иovjeku da vidi kako жe koju nazvati, pa kako koje stvorenje иovjek prozove, da mu tako bude ime.

2:20 Иovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ћivotinjama u polju. No иovjeku se ne naрe pomoж kao љto je on.

2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na иovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

2:22 Od rebra љto ga je uzeo иovjeku napravi Jahve, Bog, ћenu pa je dovede иovjeku.

2:23 Nato иovjek reиe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ћenom neka se zove, od иovjeka kad je uzeta!"

2:24 Stoga жe иovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ћenu i bit жe njih dvoje jedno tijelo.

2:25 A bijahu oboje goli - иovjek i njegova ћena - ali ne osjeжahu stida.