2:1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2:2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini.
2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini.
2:4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
2:5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.
2:6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
2:7 Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša.
2:8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio.
2:9 Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
2:10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka.
2:11 Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
2:12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
2:13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš.
2:14 Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat.
2:15 Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva.
2:16 Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
2:17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!"
2:18 I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on."
2:19 Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.
2:20 Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on.
2:21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
2:22 Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku.
2:23 Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"
2:24 Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo.
2:25 A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.
