10:1 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I љto mu je viљe rodilo plodova, to je viљe umnaћao ћrtvenike; љto mu je bogatija zemlja bila, to je kiжenije dizao stupove.

10:2 Srce je njihovo prijevarno, okajat жe to oni! Poruљit жe im On ћrtvenike, polomiti stupove njihove.

10:3 Kazat жe tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TУa иemu bi nam bio kralj?"

10:4 Rijeиi prosiplju, laћno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja.

10:5 Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, sveжenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana.

10:6 A njega samog odvuжi жe u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid жe spopasti, crvenjet жe se Izrael zbog svoje odluke.

10:7 Uniљtena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povrљju.

10:8 Bit жe razorene sramne uzviљice, grijeh Izraelov; trnje жe i иiиak rasti po ћrtvenicima njihovim. Tad жe govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!"

10:9 Veжma no u dane gibejske grijeљio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviљe, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?

10:10 Kako mi se svidi, kaznit жu ih: sabrat жe se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje.

10:11 Efrajim je junica dobro nauиena koja rado vrљe; љiju жu joj lijepu ujarmiti, upregnut жu Efrajima. Juda жe orati, Jakov branat'.

10:12 Sijte pravednost, poћet жete ljubav; krиite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu traћite dok ne doрe i podaћdi vam pravdom.

10:13 Orali ste bezboћnost, ћeli bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoљtvo svojih ratnika,

10:14 zato жe se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve жe ti tvrрe biti razorene k'o љto Љalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaљe na sinovima.