11:1 Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
11:2 Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima.
11:3 A ja sam Efrajima hodati uèio, držeæi ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
11:4 Užima za ljude privlaèio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u èeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
11:5 U zemlju egipatsku on æe se vratiti, Asirac æe mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni.
11:6 Maè æe bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat æe zbog spletaka njegovih.
11:7 Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne.
11:8 Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da uèinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
11:9 neæu više gnjevu dati maha, neæu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne èovjek: Svetac posred tebe - neæu više gnjevan dolaziti!
11:10 Za Jahvom æe iæi on, k'o lav on æe rikati; a kad zarikao bude, sinovi æe mu veselo dohrliti sa zapada;
11:11 k'o ptice æe dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit æu ih po kuæama njihovim - rijeè je Jahvina.