36:1 Elihu nastavi i reиe:

36:2 "Strpi se malo, pa жu te pouиit', jer joљ nisam sve rekao za Boga.

36:3 Izdaleka жu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

36:4 Zaista, za laћ ne znaju mi rijeиi, uza te je иovjek znanjem savrљen.

36:5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

36:6 Opakome on ћivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

36:7 S pravednika on oиiju ne skida, na prijestolje ih diћe uz kraljeve da bi dovijeka bili uzviљeni.

36:8 Ako su negvam' oni okovani i uћetima nevolje sputani,

36:9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

36:10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

36:11 Posluљaju li te mu se pokore, dani im zavrљavaju u sreжi, u uћicima godine njihove.

36:12 Ne sluљaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuжi kako.

36:13 A srca opaka mrћnju njeguju, ne iљtu pomoж kad ih on okuje;

36:14 u cvatu svoga djeиaљtva umiru i venu poput hramskih milosnika.

36:15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreжi otvara mu oиi:

36:16 izbavit жe te iz ћdrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniиnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

36:17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

36:18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

36:19 Nek' ti je gavan k'o иovjek bez zlata, a иovjek jake ruke poput slaba.

36:20 Ne goni one koji su ti tuрi da rodbinu na njino mjesto staviљ.

36:21 Pazi se da u nepravdu ne skreneљ, jer zbog nje snaрe tebe iskuљenje.

36:22 Gle, uzviљen je Bog u svojoj snazi! Zar uиitelja ima poput njega?

36:23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko жe mu reжi: 'Radio si krivo'?

36:24 Spomeni se veliиati mu djelo љto ga pjesmama ljudi opjevaљe.

36:25 S udivljenjem svijet иitav ga promatra, divi se иovjek, pa ma izdaleka.

36:26 Veжi je Bog no љto pojmit' moћemo, nedokuиiv je broj ljeta njegovih!

36:27 U visini on skuplja kapi vode te daћd u paru i maglu pretvara.

36:28 Pljuskovi tada pljuљte iz oblaka, po mnoљtvu ljudskom daћde obilato.

36:29 Tko li жe shvatit' љirenje oblaka, tutnjavu straљnu njegovih љatora?

36:30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

36:31 Pomoжu njih on podiћe narode, u izobilju hranom ih dariva.

36:32 On munju drћi objema rukama i kazuje joj kamo жe zgoditi.