9:1 Job progovori i reиe:

9:2 "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom иovjek ima pravo?

9:3 Ako bi se tkogod htio prУeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuжu.

9:4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekaћnjeno opro?

9:5 On brda premjeљta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreжe.

9:6 Pokreжe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

9:7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne raрa, on peиatom svojim i zvijezde peиati.

9:8 Jedini on je nebesa razapeo i puиinom morskom samo on hodao.

9:9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlaљiжe i zvijezрa na juћnome nebu.

9:10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih иudesa koja se izbrojit' ne mogu.

9:11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opaћam.

9:12 Ugrabi li љto, tko жe mu to prijeиit, i tko ga pitat smije: 'Љto si uиinio?'

9:13 Bog silni srdћbu svoju ne opoziva: pred njim poniиu saveznici Rahaba.

9:14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeи da protiv njega izaberem?

9:15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

9:16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluљa.

9:17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnoћava.

9:18 Ni иasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorиinom napaja!

9:19 Ako je na snagu - tУa on je najjaиi! Ako je na pravdu - tko жe njega na sud?

9:20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

9:21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam viљe, moj je ћivot meni sasvim omrzao!

9:22 Jer, to je svejedno; i zato ja kaћem: nevina i greљnika on dokonиava.

9:23 I biи smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

9:24 U zemlji predanoj u љake zlikovaca, on oиi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

9:25 Od skoroteиe su brћi moji dani, bjeћe daleko, nigdje dobra ne videж.'

9:26 K'o иamci od rogoza hitro promiиu, k'o orao na plijen kada se zaleti.

9:27 Kaћem li: zaboravit жu jadikovku, razvedrit жu lice i veseo biti,

9:28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne drћiљ nevinim.

9:29 Ako li sam greљan, tУa иemu onda da zalud muиim sebe.

9:30 Kad bih i snijeћnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

9:31 u veжu bi me neиist opet gurnuo, i moje bi me se gnuљale haljine!

9:32 Nije иovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parniиiti.

9:33 Niti kakva suca ima meрu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

9:34 da љibu njegovu od mene odmakne, da uћas njegov mene viљe ne plaљi!

9:35 Govorit жu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oиima!