6:1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzviљenu. Skuti njegova plaљta ispunjahu Svetiљte.

6:2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po љest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.

6:3 I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!"

6:4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoљe se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

6:5 Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer иovjek sam neиistih usana, u narodu neиistih usana prebivam, a oиi mi vidjeљe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

6:6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu ћerava koju uze klijeљtima sa ћrtvenika;

6:7 dotaиe se njome mojih usta i reиe: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oproљten."

6:8 Tad иuh glas Gospodnji: "Koga da poљaljem? I tko жe nam poжi?" Ja rekoh: "Evo me, mene poљalji!"

6:9 On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Sluљajte dobro, al' neжete razumjeti, gledajte dobro, al' neжete spoznati.'

6:10 Oteћaj salom srce tom narodu, ogluљi mu uљi, zaslijepi oиi, da oиima ne vidi, da uљima ne иuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

6:11 Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez ћitelja, dok kuжe ne budu bez ikoga ћiva, i zemlja ne postane pustoљ,

6:12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit жe zemlju,