41:1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov иovjek veж pogiba.

41:2 Junaka nema da njega razdraћi, tko жe mu se u lice suprotstavit'?

41:3 Tko se sukobi s njim i ћiv ostade? Pod nebesima tog иovjeka nema!

41:4 Preљutjet neжu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

41:5 Tko mu smije razodjenut' odjeжu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

41:6 Tko жe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?

41:7 Hrbat mu je od ljuskavih љtitova, zapeиaжenih peиatom kamenim.

41:8 Jedni uz druge tako se sljubiљe da meрu njima dah ne bi proљao.

41:9 Tako su иvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.

41:10 Kad kihne, svjetlost iz njega zaprљti, poput zorinih vjeрa oиi su mu.

41:11 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

41:12 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla љto kipi na vatri.

41:13 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suиu.

41:14 U љiji leћi sva snaga njegova, a ispred njega uћas se prostire.

41:15 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiиu puиini.

41:16 Poput peжine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

41:17 Pregibi tusta mesa srasli su mu, иvrsti su kao da su saliveni.

41:18 Zgodi li ga maи, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.

41:19 Poput slame je za njega ћeljezo, mjed je k'o drvo iscrvotoиeno.

41:20 On ne uzmiиe od strelice s luka, stijenje iz praжke na nj k'o pljeva pada.

41:21 K'o slamиica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviћdi nad njim.

41:22 Crepovlje oљtro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaиom.

41:23 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

41:24 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.

41:25 Niљta sliиno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustraљiv.