2:1 Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci.
2:2 Zažele li polja, otimaju ih, i kuæe, uzimaju ih; èine nasilje èovjeku i kuæi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.
2:3 Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega neæete izvuæi vratova, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme.
2:4 U onaj æe vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reæi: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuðena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.'
2:5 Zato neæe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu."
2:6 "Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neæe pasti!
2:7 Zar æe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijeèi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?"
2:8 Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Èovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuðujete.
2:9 Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:
2:10 "Ustanite, idite! Ovo nije poèivalište! Zbog neèistoæe teško vas uže svezalo."
2:11 Kad bi mogao biti nadahnut èovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piæe", on bi bio prorok narodu ovome.
2:12 Svega æu te sabrati, Jakove, sakupit æu Ostatak Izraelov! Smjestit æu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neæe se bojati nikoga.
2:13 Pred njima stupa rušilac: oni æe se porušiti i uæi, kroz vrata æe proæi i izaæi; pred njima æe iæi njihov kralj, Jahve æe biti na èelu.