102:1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

102:2 Jahve, usliљi molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doрe!

102:3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliљi!

102:4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

102:5 Srce mi se suљi kao pokoљena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

102:6 Od snaћnih jecaja mojih kosti mi uz koћu prionuљe.

102:7 Sliиan sam иaplji u pustinji, postah k'o жuk na pustoj razvalini.

102:8 Ne nalazim sna i uzdiљem k'o samotan vrabac na krovu.

102:9 Svagda me grde duљmani moji; mnome se proklinju љto bjesne na me.

102:10 Pepeo jedem poput kruha, a piжe svoje mijeљam sa suzama

102:11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

102:12 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, suљim poput trave.

102:13 A ti, o Jahve, ostajeљ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

102:14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smilujeљ - sada je иas!

102:15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, ћale ruљevine njegove.

102:16 Tad жe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

102:17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaћe u slavi svojoj,

102:18 kad se osvrne na proљnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

102:19 Nek' se zapiљe ovo za buduжi naraљtaj, puk љto nastane neka hvali Jahvu.

102:20 Jer Jahve gleda sa svog uzviљenog svetiљta, s nebesa na zemlju gleda

102:21 da иuje jauke suћnjeva, da izbavi smrti predane,

102:22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

102:23 kad se narodi skupe i kraljevstva da sluћe Jahvi.

102:24 Putem je istroљio sile moje, skratio mi dane.

102:25 Rekoh: "Boћe moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

102:26 U poиetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

102:27 Propast жe, ti жeљ ostati, sve жe ostarjeti kao odjeжa. Mijenjaљ ih poput haljine i nestaju:

102:28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.