14:1 Иovjek koga je ћena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

14:2 K'o cvijet je nikao i vene veж, poput sjene bjeћi ne zastajuж'.

14:3 Na takva, zar, ti oиi otvaraљ i preda se na sud ga izvodiљ?

14:4 Tko жe иisto izvuж' iz neиista? Nitko!

14:5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaљ neprijelaznu,

14:6 skini s njega pogled da poиinut' moћe, poput najamnika da svoj dan uћiva.

14:7 TУa ni drvu nije nada sva propala, posjeиeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.

14:8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuљi u prahu,

14:9 oжutjevљi vodu, ono жe propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

14:10 Al' kad иovjek umre, ostaje pokoљen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?

14:11 Moћe sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isuљit posvema',

14:12 al' иovjek kad legne, ne ustaje viљe, dok nebesa bude, neжe se podiжi, od sna se svojega probuditi neжe.

14:13 O, kad bi me htio skriti u Љeolu, zakloniti me dok srdћba ti ne mine, dУati mi rok kad жeљ me se spomenuti,

14:14 - jer, kad umre иovjek, zar uskrsnut' moћe? - иekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi doљao da mi smjenu dadeљ.

14:15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaћelio si se djela svojih ruku.

14:16 A sad nad svakim mojim vrebaљ korakom, nijednog mi grijeha neжeљ oprostiti,

14:17 u vreжi si prijestup moj zapeиatio i krivicu moju svu si zapisao.

14:18 Vaj! K'o љto se jednom uruљi planina, k'o љto se hridina s mjesta svog odvali,

14:19 k'o љto voda kamen s vremenom istroљi, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uniљtavaљ nadu u иovjeku.

14:20 Oborio si ga - on ode za svagda, nagrрena lica, otjeran, odbaиen.

14:21 Djecu mu poљtuju - o tom niљta ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmiљlja.