2:2 prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina.
2:3 Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi æete možda biti zaštiæeni u dan gnjeva Jahvina.
2:4 Da, Gaza æe postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit æe izgnan, Ekron iz temelja išèupan.
2:5 Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeèi Jahvine protivu vas: "Ja æu te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit æu te, istrijebit æu sve tvoje stanovnike!
2:6 I postat æeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado."
2:7 I taj kraj pripast æe u dio Ostatku doma Judina; tu æe oni izvoditi blago na pašu; uveèer se odmarati u kuæama aškelonskim, jer æe ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on æe promijeniti sudbinu njihovu.
2:8 Èuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeðali moj narod i ponosili se zemljištem svojim.
2:9 "Zato, života mi moga!" - rijeè je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab æe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit æe ih, preostatak moga naroda zaposjest æe ih."
2:10 To æe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama.
2:11 Za njih æe Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim æe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda.
2:12 I vi, Etiopljani: "Vi æete biti probijeni mojim maèem."
2:13 Zatim æe svoju ruku diæi protiv Sjevera i razrušit æe zemlju asirsku, od Ninive æe pustoš uèiniti, suhu pustoš kao pustinja.
2:14 Usred nje æe stado ležati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran graktati na pragu.
2:15 To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama.