8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke љto bijaљe s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
8:2 Zatvoriљe se izvori bezdanu i ustave nebeske, i daћd s neba prestade.
8:3 Polako se povlaиile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
8:4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokaћu se brdski vrhunci.
8:6 Kad je izminulo иetrdeset dana, Noa otvori prozor љto ga je naиinio na korablji;
8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaљe i dolijetaљe dok se vode sa zemlje nisu isuљile.
8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
8:9 Ali golubica ne naрe uporiљta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda joљ pokrivaљe svu povrљinu; on pruћi ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
8:10 Poиeka joљ sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
8:11 Prema veиeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjeћ maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
8:12 Joљ poиeka sedam dana pa opet pusti golubicu: viљe mu se nije vratila.
8:13 Љest stotina prve godine Noina ћivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoљe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrљina okopnjela.
8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaљe suha.
8:15 Tada Bog reиe Noi:
8:16 "Iziрi iz korablje, ti, tvoja ћena, tvoji sinovi i ћene tvojih sinova s tobom.
8:17 Sa sobom izvedi sva ћiva biжa, sva stvorenja љto su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce љto zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji mnoћe!"
8:18 I Noa iziрe, a s njime sinovi njegovi, ћena njegova i ћene sinova njegovih.
8:19 Sve ћivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi љto se zemljom miиu - iziрu iz korablje, vrsta za vrstom.
8:20 I podiћe Noa ћrtvenik Jahvi; uze od svih иistih ћivotinja i od svih иistih ptica i prinese na ћrtveniku ћrtve paljenice.
8:21 Jahve omirisa miris ugodni pa reиe u sebi: "Nikad viљe neжu zemlju u propast strovaliti zbog иovjeka, tУa иovjeиje su misli opake od njegova poиetka; niti жu ikad viљe uniљtiti sva ћiva stvorenja, kako sam uиinio.
8:22 Sve dok zemlje bude, sjetve, ћetve, studeni, vruжine, ljeta, zime, dani, noжi nikada prestati neжe."
