20:1 Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
20:2 Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku
20:3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.
20:4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
20:5 Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi.
20:6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
20:7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
20:8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.
20:9 Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.
20:10 Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"
20:11 Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
20:12 Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
20:13 Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice.
20:14 Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
20:15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet.
20:16 Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
20:17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.
20:18 Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama:
20:19 služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
20:20 ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;
20:21 upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."
20:22 "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,
20:23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.
20:24 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."
20:25 "I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.
20:26 Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju
20:27 jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."
20:28 "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom."
20:29 "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,
20:30 a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.
20:31 Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas."
20:32 "I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima."
20:33 "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
20:34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.
20:35 U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'"
20:36 Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
20:37 Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,
20:38 ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.
